Prema istraživanjima, 71,79% zemljišta u RS ima nagib od 0 do 10%, što ih čini pogodnim za obradu (Predić i sar. 2009). Zemljišta s nagibom većim od 3–7% svrstavaju se u drugu klasu i mogu se koristiti za intenzivnu proizvodnju voća, ali uz poseban oprez zbog mogućih erozionih procesa.
Kod ovakvih zemljišta preporučuje se sadnja voćaka po konturama ili izohipsama kako bi se smanjila opasnost od erozije. Za zemljišta s nagibom većim od 7%, koja spadaju u treću klasu, neophodno je sprovesti terasiranje kako bi se ona mogla koristiti za poljoprivrednu proizvodnju.
Kvalitet zemljišta igra ključnu ulogu u uspjehu voćarske proizvodnje. Povoljni fizički faktori kao što su dobar fizički profil, struktura zemljišta, povoljan vodno-vazdušni i toplotni režim, kao i hemijske karakteristike poput neutralne do blago kisele reakcije i adekvatnog sadržaja hranljivih materija, neophodni su za uspješno gajenje voćaka (Lucić i sar. 1996). Međutim, u Republici Srpskoj, veliki broj tipova zemljišta nije idealan za voćarsku proizvodnju ili zahtijeva znatne meliorativne mjere kako bi postalo pogodno za ovu djelatnost.
Studija o prirodnim resursima Jugoistočne Evrope (Dragović et al. 2017) ukazuje na to da trećina ukupnog zemljišta u Bosni i Hercegovini ima nizak pH, nizak sadržaj humusa i hranljivih materija, naročito fosfora. Većina ovih zemljišta je plitka, dok izuzetak predstavljaju aluvijalna područja na sjeveru zemlje, poput Lijevče polja, Posavine i Semberije. Pored toga, višak vode prisutan je na oko 14% teritorije, što dodatno otežava poljoprivrednu proizvodnju.
Problemi sa plodnošću zemljišta i neadekvatnim upravljanjem njegovim kvalitetom dodatno otežavaju situaciju. Erozija zemljišta, naročito na kosim terenima i područjima s visokim nivoom podzemnih voda, predstavlja ozbiljan izazov za poljoprivrednike. Prema podacima, samo 15% ukupnih zemljišta u BiH je visokog kvaliteta, dok 22% čini zemljište umjerenog kvaliteta, a čak 62% čine zemljišta niskog i vrlo niskog kvaliteta (Dragović et al. 2017).
Ovi podaci jasno ukazuju na to da je zemljište jedan od ključnih resursa koji zahtijeva dodatne aktivnosti i mjere kako bi bio adekvatan za voćarsku proizvodnju. Voćarima u Republici Srpskoj potrebna su značajna ulaganja u melioraciju zemljišta i poboljšanje njegovih fizičkih i hemijskih osobina. Bez ovih mjera, voćarska proizvodnja se suočava s mnogim ograničenjima, uključujući klimatske i zemljišne parametre, koji otežavaju postizanje stabilnih i visokih prinosa.
Agroekološki uslovi u Republici Srpskoj, bez dodatnih mjera kontrole i korekcije, nisu povoljni za visoko intenzivnu voćarsku proizvodnju. Ove mjere su kapitalnog karaktera i zahtijevaju visoka ulaganja, na koja poljoprivrednici nisu uvijek spremni. Samo uz maksimalnu kontrolu ovih faktora moguće je postići redovnu i profitabilnu proizvodnju voća. Na primjer, melioracija zemljišta na nagibima većim od 7% može značajno povećati produktivnost, ali ove aktivnosti često uključuju skupa ulaganja u terasiranje i zaštitu od erozije.
Uz to, hemijski sastav zemljišta često zahtijeva dodatne korektivne mjere. Voćarima su potrebna đubriva bogata fosforom i drugim hranljivim materijama kako bi popravili lošu plodnost zemljišta, naročito na kiselim zemljištima koja preovladavaju u mnogim dijelovima Republike Srpske. Poboljšanje fizičkog i hemijskog kvaliteta zemljišta ključ je za dugoročnu održivost voćarskih zasada.
Erozioni procesi, izazvani vodom, predstavljaju još jedan izazov za voćare. Korišćenje savremenih tehnika poput konturiranja i sadnje voćaka po izohipsama može pomoći u smanjenju erozije na kosim zemljištima, ali ove metode zahtijevaju stručnu obuku i dodatne resurse. Ulaganje u zaštitu zemljišta i poboljšanje njegovog kvaliteta može značajno unaprijediti voćarsku proizvodnju i povećati profitabilnost ovog sektora.
U zaključku, zemljište u Republici Srpskoj je resurs koji zahtijeva pažljivo planiranje, kontinuiranu kontrolu i visoka ulaganja kako bi bilo adekvatno za voćarsku proizvodnju. Iako je moguće postići visoke prinose i održivu proizvodnju, to je moguće jedino uz primjenu modernih agrotehničkih mjera i značajna kapitalna ulaganja.
Više informacija o ovoj temi i detaljnije analize možete pronaći u publikaciji Stanje i perspektive voćarstva u Republici Srpskoj autora Miljana Cvetkovića i Borisa Pašalića.
