Kako digitalna poljoprivreda donosi dugoročne koristi farmerima
Ovaj informativni članak zasniva se na analizi informacija dostupnih na zvaničnoj web stranici platforme Agreena, kao i na dodatnim izvorima uključujući i analize relevantnih podataka u oblasti tržišta ugljeničnih kredita.
U srcu Kopenhagena, grupa stručnjaka odlučila je promijeniti način na koji uzgajivači percipiraju vrijednost svog rada. Rezultat? Agreena, platforma koja farmerima ne nudi samo zeleno obećanje – već dokazane rezultate. Osnovana 2018. godine, Agreena je od početka bila vođeno uvjerenjem da regeneracija zemljišta ima puni smisao tek kada se pokaže kroz mjerljive ekonomske i klimatske rezultate.
Verra VERIFIKACIJA: Temelj povjerenja
U januaru 2025, Agreena je postala prvo velika agrarna inicijativa registrovana pod Verra VM0042 metodologijom – zlatnim standardom za kredite vezane uz ugljik u zemljištu. Verra je globalno priznata kao autoritet za Voluntary Carbon Standard, a dovođenje takvog priznanja na nivou obradivih polja označava prekretnicu. Kako je CEO Simon Haldrup izjavio, to je
ključni trenutak za pokret regenerativne poljoprivrede… omogućavajući kompanijama i farmerima da vjeruju u kredite koji stvarno čuvaju tlo
Verra-registracija znači da je sistem dMRV (digital measurement, reporting & verification) koji Agreena koristi – kombinacija satelitskih snimaka, uzoraka zemljišta i vještačke inteligencije – prošao rigoroznu treću provjeru i dobio potvrdu kvaliteta.
Kako sistem radi: Put od zemlje do kredita
Uvodni korak – farmer se priključuje
Sve počinje onim što Agreena naziva “uvodnim korakom”, ali on nije tehnička formalnost, već ključna tačka razumijevanja prošlosti jedne farme. Kada se poljoprivrednik priključi programu, prvi zadatak nije da odmah sadi nešto novo, već da – u neku ruku – ispriča svoju priču. Precizno, ali lično.
U digitalni profil unosi se pregled nekoliko prethodnih sezona: koje su kulture gajene, kako je zemljište obrađivano, da li su korišteni pokrovni usjevi, koliko je đubriva primijenjeno, kako je izgledao plodored i šta je do tada bila “normalna praksa”. Ovi podaci se ne sakupljaju radi statistike – oni služe kao osnova za definisanje referentne tačke: realnog, kvantifikovanog stanja ugljenika u zemljištu prije nego što je ijedan novi korak napravljen.
Zamislimo to kao fotografiju „nulte tačke“ – trenutka kada se odlučuje: odavde krećemo. Iza toga stoji precizan model izračuna, kombinacija lokalnih klimatskih uslova, tipova zemljišta i dosadašnjih poljoprivrednih aktivnosti. Ova baza služi za sve buduće poređenja – jer kako ćemo znati da se zemljište obnavlja, ako ne znamo kako je izgledalo prije?
Kao što ističu u Agreeni, ovo je i psihološki važan trenutak:
Farmeri prvi put vide svoje prakse kvantifikovane kroz objektiv zdravlja zemljišta i klimatskog uticaja. To nije samo unos podataka – to je uvid.
Upravo taj uvid je ono što regenerativnu tranziciju čini ozbiljnom: ona počinje ne od ideologije, već od preciznog razumijevanja onoga što već jeste – kako bi se postiglo ono što može biti.
Godina implementacije
Nakon što se farma uključi u Agreena program i definiše tzv. referentnu tačku – stanje zemljišta i praksi prije prelaska na regenerativni model – započinje godina implementacije, odnosno prva sezona u kojoj se promjene zaista sprovode na terenu. To nije eksperiment u laboratoriji, već stvaran rad na zemlji, često sa svim izazovima koje donosi vrijeme, tržište i svakodnevni život farmera.
Farmer se obavezuje da će primijeniti određene regenerativne prakse – recimo, izostaviti duboko oranje, uvesti pokrovne usjeve, smanjiti upotrebu sintetičkih đubriva ili integrisati stajnjak i kompost. Svaka od tih radnji ima svoj uticaj na dinamiku ugljenika u zemljištu – na to koliko će CO₂ biljke iz atmosfere putem fotosinteze “uhvatiti”, prenijeti kroz korijen u zemljište i zadržati tamo kroz organsku materiju.
Ali ključna stvar je: niko ne vjeruje na riječ. Proces se dokumentuje više puta tokom godine – koriste se fotografije polja, vremenski označene i geolocirane, koje prikazuju da su pokrovni usjevi zaista zasađeni. Zatim se koriste satelitske snimke koji omogućavaju da se promjene u biljnom pokrovu i obradi zemljišta vide iz svemira. Povrh toga, uzimaju se i fizički uzorci zemljišta, koje nezavisne laboratorije analiziraju da bi izmjerile stvarne promjene u sadržaju ugljenika i vlažnosti.
Zamislite to kao svojevrsni „medicinski karton“ za zemlju – sa svim njenim biološkim i hemijskim parametrima, prije i poslije terapije. I baš kao kod ozbiljnog tretmana, ne traži se trenutni efekat. Promjene se prate godinama, a prva godina je polazna linija: pokazuje volju za promjenu, spremnost da se uloži trud i transparentnost u onome što se radi.
Ovo je ključno jer bez sistematskog praćenja, regeneracija ostaje ideja. Uz ovakvu tehnologiju i pristup, ona postaje proces koji se može dokazati, pratiti i – što je najvažnije – vrednovati.
Verifikacija i računanje kredita
Nakon što farmer na terenu primijeni dogovorene prakse – recimo, umjesto oranja koristi direktnu sjetvu, posije pokrovne usjeve i smanji upotrebu azotnih đubriva – Agreena počinje proces verifikacije koji je izuzetno strog i temeljan. U tom procesu, njihovi nezavisni partneri, poput Earthooda i DNV-a, izlaze na teren, analiziraju podatke o tlu, pregledaju satelitske snimke i traže konzistentnost između onoga što je prijavljeno i onoga što se zaista desilo.
To nije birokratska formalnost – to je trenutak kada se odlučuje da li farma zaista zaslužuje kredite za pohranjeni CO₂. Kada audit završi, kompletna dokumentacija se šalje organizaciji Verra, koja je globalni čuvar standarda za tržište ugljeničnih kredita.
Možete zamisliti Verru kao neku vrstu klimatskog notara – njihova metodologija VM0042 određuje precizno kako se mjeri ugljenik u zemljištu, koliko dugo ostaje tamo, i šta se sve mora dokazati da bi kredit bio validan. Tek kada Verra kaže: da, proces je sproveden po pravilima i rezultati su vjerodostojni, ti krediti postaju stvarni – upisuju se u međunarodni registar i dobijaju svoj serijski broj, kao i potvrdu koliko tačno tona CO₂ je “uhvaćeno” i zadržano u zemlji.
Ti brojevi nisu proizvoljni – svaki kredit predstavlja rezultat dokazanog procesa u stvarnom vremenu i prostoru, sa svim rizicima i klimatskim uslovima koji dolaze s poljoprivredom. To je trenutak kada zemlja, doslovno, postaje finansijska i klimatska valuta.
Prodaja na tržištu
Farmer koji učestvuje u Agreena programu dobija Verified Carbon Units (VCUs) – kredite koji predstavljaju precizno izračunatu količinu CO₂ koja je „uhvaćena“ i pohranjena u zemljištu zahvaljujući promjeni praksi (npr. prelasku sa duboke obrade na minimalnu, uvođenju pokrovnih usjeva ili smanjenju upotrebe sintetičkih đubriva). Ti krediti nisu simbolična nagrada – oni su tržišna roba, sa svojom vrijednošću, potražnjom i međunarodnim standardom koji ih čini transparentnima i vjerodostojnima.
Ono što je posebno važno jeste da kupac ovih kredita nije država, niti fondacija, već najčešće privatna kompanija koja ima klimatske obaveze – bilo kroz interne ESG strategije, bilo u okviru zakonski definisanih ciljeva smanjenja emisija. Drugim riječima: oni koji zagađuju – plaćaju.
To mogu biti prehrambeni giganti, modne kompanije, logistički lanci, IT firme, avioprevoznici – svi koji, svjesni svoje emisije, pokušavaju „neutralizovati“ ugljenični otisak kupovinom kredita iz provjerenih izvora. Time direktno finansiraju seljake koji kroz regenerativne prakse poboljšavaju zdravlje zemljišta, povećavaju biodiverzitet i smanjuju emisije u poljoprivredi.
Za farmera, to znači dodatni prihod koji ne zavisi od prinosa ni tržišne cijene pšenice, već od njegove sposobnosti da vodi računa o zemlji kao o živom sistemu. A za kupce – dobijeni krediti nisu imaginarni brojevi u PowerPoint prezentaciji, već rezultat realnog, konkretno izmjerenog klimatskog doprinosa negdje na stvarnoj farmi.
Ovaj model ne briše odgovornost zagađivača, ali je preusmjerava – i stavlja ih u ulogu finansijera promjene, gdje novac ide tamo gdje regeneracija zaista nastaje: u zemljište, na selu, kod ljudi koji sa njim svakodnevno rade.
Tko plaća i kako se sistem financira?
Sistem ima tri ključna aktera:
- Farmer: Ne plaća ništa unaprijed. Agreena preuzima troškove licenciranja, uzoraka, satelitske analize i verifikacije – farmer ulazi u 10-godišnji ugovor koji se nadoknađuje kroz isplatu kredita
- Agreena: Dobija naknadu kroz postotak od prodaje VCU kredita. Taj novac vraća investitorima poput HV Capital, Kinnevik, AENU, što im omogućuje daljnje investiranje u program
- Korporacije i kupci kredita: Plaćaju da bi ispunili ESG ciljeve, Scope 3 obaveze i smanjili ugljični otisak. Kako u izjavi Agreena kaže Laura Beaumont iz Helicala:
Partnerstvo s Agreena donosi kredite koji ispunjavaju naše zahtjeve
Šta ovo može da znači za Zapadni Balkan?
Na Balkanu regenerativna poljoprivreda je još u začetku, ali platforme poput Agreene donose jasan put:
- Farmama je omogućeno dokazivanje regeneracije tla – čak i na manjim posjedima, uz minimalne troškove i administrativnu prepreku .
- Regionalni agrarni sektor može se uključiti u EU inicijative – potencijal za pristup prekograničnim saradnjama ili partnerstvo s EU projektima kroz pružanje dokazivih ekosistemskih doprinosa.
- Kreditni mehanizmi za ugljik mogu se kretati iz Evrope prema lokalnim bankama i investicijskim fondovima, ali tek uz podatkovni i normativni okvir.
Agreena prema svojim riječima: “Data-driven, farmer‑centric, market‑linked”
Na stranici Agreene, ističe se njihova filozofija: tri stupa – osnaživanje farmera kroz podršku, skalabilno digitalno mjerenje (dMRV) i verifikacija kredita visokog standarda. Ovaj pristup je prepoznat kao poslovni model kojim se mogu premostiti jaz između tradicionalnog rada na zemlji i globalnog tržišta kredita.
Zaključak
Agreena predstavlja primjer kako se regeneracija zemljišta i podaci mogu spojiti u holistički, provjeren i profitabilan sistem: farmeri nastavljaju raditi zemlju – ali sada s dokazom da taj rad gradi klimatsku, ekosistemsku i ekonomsku vrijednost. Verra-registracija to potvrđuje kao prvi veliki slučaj u svijetu obradivih površina.
Za Zapadni Balkan, ovo znači priliku da se regije i poljoprivredne zajednice uključe u globalni talas regeneracije, ukoliko se razvije infrastrukturni, pravni i edukativni okvir.
