Kako zaraditi od organske proizvodnje: iskustva EU i šansa za naše proizvođače

Kako zaraditi od organske proizvodnje

Organska poljoprivreda danas nije više “niša za entuzijaste” već ozbiljan biznis koji se razvija podstaknut rastućom potražnjom za zdravom i održivom hranom. Evropska unija u protekloj deceniji bilježi konstantan rast površina pod organskom proizvodnjom, broj proizvođača i vrijednost tržišta. Taj trend otvara vrata i za poljoprivrednike iz Bosne i Hercegovine i Republike Srpske koji žele zaraditi više, uz poštovanje ekoloških standarda i pravila koja traži moderno tržište.

Evropski rast kao inspiracija

Prema studiji “Organic Farming in the EU: A Decade of Growth” koju je objavila Evropska komisija, površine pod organskom poljoprivredom u državama članicama porasle su za više od 50 % između 2012. i 2020. godine. Danas organska proizvodnja obuhvata više od 10 % ukupnih poljoprivrednih površina EU, a procjenjuje se da tržište organskih proizvoda vrijedi više od 55 milijardi eura godišnje.

Najbrži rast zabilježen je u južnim i istočnim članicama Unije, gdje su poljoprivrednici prepoznali da prelazak na organsku proizvodnju donosi veću dodatu vrijednost po hektaru i otvara nova tržišta. Zemlje poput Austrije, Estonije i Švedske već imaju više od 20 % svoje poljoprivrede pod organskim režimom, dok su Španija i Italija lideri po ukupnoj površini.

Ovi podaci jasno pokazuju da organski sektor nije samo ekološki izbor, već i ekonomska prilika. U regionima gdje se poljoprivreda modernizuje i povezuje s turizmom, digitalizacijom i direktnom prodajom, farmeri uspijevaju ostvariti stabilne i održive prihode.

Zašto je prelazak na organsku proizvodnju isplativ

Studije Evropske agencije za zaštitu životne sredine i Evropske komisije ističu tri glavna razloga zašto prelazak na organsku proizvodnju donosi dobitak:

1. Premijske cijene — Organski proizvodi se u prosjeku prodaju po 20–40 % višim cijenama od konvencionalnih, jer potrošači plaćaju povjerenje, kvalitet i održivost.
2. Podrška država i EU fondova — Većina zemalja članica nudi direktne subvencije i dodatke za organske proizvođače.
3. Veća otpornost i dugoročna stabilnost — Organske farme manje zavise od skupih hemikalija i energenata, a često imaju i bogatije tlo i zdravije prinose na duže staze.

Prema analizi Offermanna i saradnika (Profitability of Organic Farming in Europe), profitabilnost organskih farmi u prosjeku je jednaka ili viša od konvencionalnih, posebno u kombinaciji sa državnim poticajima i direktnom prodajom. Jedini izazov su veće potrebe za radnom snagom i strožiji zahtjevi dokumentacije — ali sve to se višestruko vraća kroz stabilne tržišne cijene i manju ovisnost o posrednicima.

Kako EU pristupa razvoju organskog sektora

Evropska komisija je u okviru Zelenog plana (European Green Deal) postavila cilj da 25 % poljoprivrednih površina do 2030. bude organsko. Za to su pokrenuti posebni programi edukacije, certifikacije i promocije.
Zemlje članice imaju obavezu da kroz svoje nacionalne planove (CAP – Common Agricultural Policy) obezbijede finansijske mehanizme, savjetodavne službe i tehničku podršku proizvođačima.

Uspjeh evropskog modela ne leži samo u subvencijama, već i u integrisanom pristupu – kombinaciji:

• kvalitetnog zakonodavstva (npr. EU Regulativa 2018/848 o organskoj proizvodnji);
• sistema kontrole i transparentnosti kroz akreditovane certifikacione kuće;
• snažnog marketinga i prepoznatljivih oznaka povjerenja (EU organic logo);
• i obrazovanja potrošača koji svjesno biraju održive proizvode.

Šta BiH i Republika Srpska mogu naučiti

Usvajanjem Zakona o organskoj proizvodnji u Republici Srpskoj stvaraju se preduslovi da domaći proizvođači dobiju istu vrstu prepoznatljivosti i pristup tržištima kao evropski farmeri. Novi zakon omogućava usklađivanje sa evropskim pravilima certifikacije, praćenje porijekla proizvoda i transparentan registar proizvođača.

To znači da će svaki proizvođač koji zadovolji propisane kriterijume moći dobiti oznaku organskog porijekla priznatog i van granica BiH. Kada proizvod postane „ekvivalentan“ evropskom, on može slobodno ulaziti na tržište EU bez dodatnih barijera.

Na taj način organska poljoprivreda može postati most prema izvozu i investicijama.
Domaći proizvođači meda, ljekovitog bilja, bobičastog voća, povrća, vina i sira već imaju prepoznatljiv kvalitet — ono što im nedostaje jeste certifikat i zajednička promocija.

Konkretni koraci za proizvođače

1. Procijeniti potencijal — početi s manjom površinom i analizirati troškove prelaska.
2. Ući u proces konverzije — obično traje dvije do tri godine, tokom kojih se prelazi na dozvoljene metode.
3. Saradnja s certifikacionim tijelom — bez zvaničnog nadzora nema prava na oznaku „organsko“.
4. Vođenje evidencije — svaka sjetva, gnojidba i tretman mora biti dokumentovan.
5. Udruživanje s drugim proizvođačima — zajednički certifikati i izvoz su lakši i jeftiniji.
6. Ulaganje u brend i marketing — pakovanje, priča o porijeklu i digitalna vidljivost su ključni za uspjeh.

Primjeri iz Italije, Austrije i Češke pokazuju da zadružno udruživanje i kolektivni brendovi (npr. “BioSüdtirol” u Južnom Tirolu) omogućavaju farmerima stabilne prihode i direktan kontakt s kupcima u trgovinskim lancima.

Zaključak: znanje, kvalitet i povjerenje

Organska proizvodnja donosi zaradu, ali ne preko noći. Potrebna su znanje, strpljenje i spremnost da se ulaže u kvalitet, povjerenje i održivost. Iskustva Evropske unije pokazuju da upravo mali i srednji proizvođači, kada se udruže i profesionalizuju, postaju nosioci rasta ruralnih zajednica.

U budućnosti, kada potrošači sve više traže „hranu s pričom“ i porijeklom, organski proizvodi iz naših sela mogu postati nova valuta povjerenja — spoj tradicije i savremene ekonomije.

Uz novi zakon, podršku EU fondova i dobru organizaciju, zarada od organske poljoprivrede može postati stvarnost, a ne samo ideja.