Studenti koriste vještačku inteligenciju
U svijetu obrazovanja pojavljuje se zanimljiv fenomen: studenti ne koriste alate vještačke inteligencije samo da napišu domaće zadatke, nego i da sastave – izvinjenje. Na Univerzitetu Illinois u Urbani i Šampejnu (University of Illinois Urbana-Champaign) profesori su primijetili neobičan obrazac – studenti uhvaćeni u varanju pomoću ChatGPT-a slali su gotovo identične e-mail poruke izvinjenja. ( The New York Timesa, prenosi University of Illinois)
Kako je sve počelo
Profesori Karle Flanagan i Wade Fagen-Ulmschneider, koji predaju kurs „Uvod u nauku o podacima“ (IS 107: Data Science Discovery), primijetili su da se veliki broj studenata prijavljivao na digitalne kvizove sa sumnjivih lokacija. Nakon što su im poslali upozorenja i zatražili objašnjenje, uslijedila je poplava e-mailova koji su počinjali gotovo identično:
„Poštovana profesorko Flanagan, iskreno se izvinjavam zbog mog nepravilnog korištenja Data Science Clicker-a.“ ( The Daily Illini)
Profesorka Flanagan je za medije izjavila:
„Rekla sam sebi – hvala, priznali su grešku, izvinjavaju se. A onda je stigao drugi e-mail, pa treći… svi su počinjali isto, sa ‘iskreno se izvinjavam’. U tom trenutku postalo je jasno da to više i nije toliko iskreno.“
( University of Illinois Urbana-Champaign)
Ubrzo su shvatili da su studenti vjerovatno koristili isti alat kojim su varali – ChatGPT – da napišu i izvinjenje.
Šta ova priča pokazuje
Ovaj slučaj otvara niz zanimljivih pitanja o etici i autentičnosti u digitalnom dobu:
- Isti alat, dva lica. ChatGPT može pomoći pri učenju, ali i olakšati nepoštene prakse. U ovom slučaju, čak i emocija – kajanje – postala je automatizovana.
- Nestanak autentičnosti. Kada se iskreno izvinjenje svodi na prepoznatljiv šablon, gubi se ono što ga čini ljudskim – osjećaj odgovornosti.
- Izazov za nastavnike. Profesori sada moraju prepoznavati ne samo plagirane zadatke, nego i „plagirana izvinjenja“.
Kako piše The New York Times, ova pojava je ubrzo postala viralna jer je savršeno oslikala duh vremena – čak je i pokajanje postalo digitalno generisano, a studenti su, kako je neko u šali primijetio, „ostali dosljedni svom brendu“.
( The New York Times / UIUC Stat Department)
Zašto je ovo važno i kod nas
Možda se čini kao priča iz američkih amfiteatara, ali lekcija je univerzalna. I u našim školama, fakultetima i omladinskim centrima, gdje mladi sve češće koriste AI alate, postavlja se isto pitanje:
– Gdje završava pomoć tehnologije, a počinje zloupotreba?
U manjim sredinama, poput onih u Bosni i Hercegovini, digitalna pismenost često se svodi na tehničko znanje – kako koristiti alat. Ovaj slučaj pokazuje da moramo ići korak dalje: učiti zašto i kada ga koristiti, te koje su etičke granice.
Šta možemo naučiti
- Učiti prepoznavanje obrazaca. Nastavnici mogu obratiti pažnju na ponavljajuće izraze, fraze i ton pisanja koji otkrivaju automatizovani tekst.
- Uspostaviti pravila korištenja AI-alata. U zadacima jasno navesti da li je i u kojoj mjeri korišten alat poput ChatGPT-a.
- Razvijati digitalnu odgovornost. U školama i omladinskim centrima, mladi mogu učiti da AI ne služi da ih zamijeni, već da ih nadogradi.
- Promovisati autentičnost. Svako izvinjenje, tekst ili rad koji dolazi iz ličnog iskustva vrijedi više od savršeno sročenog, ali bezlično generisanog sadržaja.
Primjer Univerziteta Illinois postao je simbol savremenog obrazovanja u doba umjetne inteligencije: tehnologija može biti i alat i iskušenje. Kada studenti koriste ChatGPT da napišu zadatak – i da napišu izvinjenje za to zadatak – to nije samo pitanje varanja, već pitanje identiteta i autentičnosti.
Za naše obrazovne i omladinske programe, to je podsjetnik da digitalna pismenost mora uključivati i etičku dimenziju. U eri kada i pokajanje može biti automatizovano, najvažnije je sačuvati – ljudski ton.
