Superhrana sa sela – nutritivna snaga lokalnih biljaka

Superhrana sa sela poput koprive, divljeg češnjaka, bobica i lješnika krije moćne nutrijente. Otkrijte nutritivnu snagu lokalnih biljaka iz naše prirode.

AgriTech predstavlja
6 min čitanja
Foto ilustracija

Superhrana sa sela

U svijetu u kojem dominiraju marketinški brendirani pojmovi poput „chia“, „spirulina“ i „matcha“, često zaboravljamo da mnoga od tih svojstava superhrane već vijekovima rastu u našim šumama, na pašnjacima i u dvorištima sela. Biljke kao što su kopriva, divlji češnjak, šumske bobice, lješnik, drenjine ili šipurak sadrže bogatstvo nutrijenata koje bi lako moglo stajati rame uz rame sa egzotičnim supernamirnicama – samo što ih (još) nismo tako nazvali.

Šta je zapravo “superhrana”?

Evropska agencija za sigurnost hrane (EFSA) ne koristi termin „superhrana“ u naučnoj klasifikaciji, ali se pod tim u popularnoj literaturi najčešće podrazumijevaju namirnice koje u malim količinama imaju visoku nutritivnu gustoću: vitamine, minerale, antioksidanse i druge bioaktivne komponente.

Povratak tradicionalnoj ishrani
Foto ilustracija

U okviru EU politike o prehrambenim sistemima, poseban naglasak stavlja se na “diversifikaciju izvora hrane”, što uključuje i valorizaciju lokalnih biljaka, koje su često otpornije, ekološki održivije i nutritivno bogatije od uzgojenih hibrida.

Kopriva – kraljica zanemarenih biljaka

Kopriva (Urtica dioica) je biljka koju mnogi izbjegavaju zbog peckanja, ali upravo u tim dlačicama krije se bogatstvo minerala. Kopriva sadrži:

  • visoke količine željeza i kalcija,
  • vitamine A, C, K, B2,
  • flavonoide i polifenole.

Studije objavljene u časopisu Journal of Food Science potvrđuju njen antioksidativni potencijal i blagotvorni uticaj na anemiju, imunitet i probavu. U seoskim domaćinstvima kopriva se tradicionalno koristila za čorbe, pite, čajeve, pa čak i kao biljna “doping” hrana za stoku.

Danas se sušena kopriva koristi i kao dodatak u hrono ishrani, proteinskim smjesama i kao prirodni detoks sastojak.

Divlji češnjak – imunitet iz šume

Medvjeđi ili divlji češnjak (Allium ursinum), poznat i kao “šumski bijeli luk”, sadrži slične aktivne supstance kao obični češnjak, ali je blažeg ukusa i lakši za probavu.

Sadrži:

  • alicin – prirodni antibiotik,
  • sumporne spojeve korisne za krvni pritisak,
  • vitamine C i A.

U istraživanju koje je 2021. godine objavljeno u Phytotherapy Research, potvrđeno je da ekstrakti divljeg češnjaka imaju potencijal u snižavanju holesterola i jačanju kardiovaskularnog sistema.

Osim toga, bere se u proljeće i često je prvi izvor svježih vitamina nakon zime – što je imalo presudan značaj u seoskoj ishrani prije hladnjaka i trgovina.

Regenerativni turizam
Foto ilustracija

Šumske bobice – male, ali moćne

Borovnice, kupine, maline, ribizle i brusnice nisu samo ukusne, već su i među najjačim prirodnim izvorima antocijanina – antioksidansa koji štiti ćelije od oksidativnog stresa i upala.

Nacionalni instituti za zdravlje (NIH, SAD) ističu da redovna konzumacija bobičastog voća može pomoći u:

  • zaštiti moždanih funkcija (posebno kod starijih),
  • regulaciji šećera u krvi,
  • jačanju mikrobiote crijeva.

Na našim selima, bobice su se sušile, zamrzavale ili koristile za domaće sirupe i džemove – bez aditiva, šećera u izobilju i industrijske prerade.

Lješnik – zdrava mast iz dvorišta

Divlji ili kultivisani lješnik (Corylus avellana) je bogat izvor:

  • mononezasićenih masti,
  • vitamina E,
  • folne kiseline i magnezijuma.

Lješnik doprinosi zdravlju srca i mozga, a njegova ulja koriste se i u prirodnoj kozmetici. Za razliku od badema ili pistaća koji se uvoze, lješnik u našem regionu raste spontano i često se nalazi uz ivice šuma i livada.

Italijanski i turski modeli proizvodnje lješnika (npr. u Pijemontu i u provinciji Ordu) pokazali su da se lokalne sorte mogu valorizovati kao visoko profitabilni proizvodi – nešto što i naša sela mogu dostići uz podršku zadružnog organizovanja.

Drenjine, šipurak i druge zaboravljene riznice

  • Drenjine (Cornus mas) sadrže tanine i vitamin C, a tradicionalno se koriste za regulaciju probave.
  • Šipurak (Rosa canina), poznat kao “vitaminska bomba”, sadrži i do 20 puta više vitamina C nego limun.
  • Zova (Sambucus nigra) koristi se za sokove koji su poznati po antivirusnom djelovanju.

Sve ove biljke rastu u poludivljim uslovima, često na zapuštenim površinama. Umjesto iskrčivanja, sve više inicijativa prepoznaje njihovu ekonomsku i zdravstvenu vrijednost.

Održiva superhrana bez etikete

Za razliku od uvoznih „superfood“ proizvoda, bilje sa sela ne zahtijeva složenu logistiku, intenzivnu poljoprivredu ni marketing. Njegova snaga leži u održivostipristupačnosti i kulturnoj ukorijenjenosti.

poslovni model
Foto ilustracija

U okviru EU Zelenog plana, dokument Farm to Fork Strategy posebno podstiče diverzifikaciju ishrane i lokalnu proizvodnju. Navedene biljke mogu igrati ključnu ulogu u borbi protiv:

  • klimatskih promjena (manji otisak ugljen-dioksida),
  • gubitka biodiverziteta,
  • loših prehrambenih navika koje dovode do hroničnih bolesti.

Zaključak: Heroji iz sjenke

Kopriva, divlji češnjak, bobice i lješnik možda nemaju brendirane ambalaže, influensere niti reklame na televiziji – ali njihova snaga je naučno potvrđena, kulturno ukorijenjena i ekonomski održiva.

Povratak tim biljkama ne znači odbacivanje modernog – naprotiv, to je spoj znanja predaka i savremenih naučnih saznanja. Umjesto da tražimo zdravlje u skupim tabletama i egzotičnim dodacima, možda je vrijeme da obiđemo vlastitu baštu, šumu ili pijacu – jer superhrana je često upravo tu.

Podijelite ovaj članak