Zelena tranzicija iz oblaka?
Evropa sanja „twin transition“ — digitalnu i zelenu promjenu koje trebaju ići ruku pod ruku, otvarajući put ka održivoj budućnosti.
Ali autorke Cecilia Rikap i Silvia Weko u novoj studiji objavljenoj u časopisu Globalizations postavljaju neugodno pitanje: da li zelenu tranziciju zapravo orkestriraju Google, Amazon i druge Big Tech sile – iz svojih digitalnih oblaka?
Njihov rad, naslovljen “A green transition orchestrated from Big Tech clouds?”, razotkriva kako tehnološki giganti sve više preuzimaju upravljačku ulogu u globalnoj borbi protiv klimatskih promjena.
Kroz kombinaciju ekoloških narativa i digitalnih proizvoda, oni ne nude samo tehnička rješenja, već oblikuju i okvire kroz koje zamišljamo budućnost.
Zelena tranzicija postaje, tvrde autorke, ekonomski i ideološki prostor Big Techa — “oblaci moći” u kojima se spajaju tehnologija, tržište i politički uticaj.
Šta čitalac može da otkrije:
- Kako Big Tech gradi kulturološku hegemoniju oko ideje da digitalna tehnologija mora biti srce zelene tranzicije.
- Na koji način AI i podaci o prirodi postaju novi oblik kapitala – ono što autorke nazivaju “digitalnim kolonijalizmom prirode”.
- Zašto se kroz tehnosolucionizam (vjera da algoritam ima odgovor na sve) potiskuju alternativni, društveno pravedniji putevi ekološke transformacije.
- Kako države, kompanije i građani postaju ovisni o cloud servisima nekoliko globalnih korporacija – koje time ne samo šire profit, već i određuju smjer ekoloških politika.
Tehnosolucionizam kao nova dogma
Prema Rikap i Weko, moć Big Techa ne leži samo u infrastrukturi, nego i u pričama koje ispriča o budućnosti.
Njihova retorika o inovacijama, održivosti i digitalnoj transformaciji predstavlja tehnosolucionizam — vjeru da svaka društvena ili ekološka kriza ima tehnološko rješenje.
Takva vizija, upozoravaju autorke, postaje pozitivistička ideologija koja napredak svodi na inženjering, a odgovornost prebacuje sa politika na algoritme.
U toj slici, tehnološke kompanije se pojavljuju kao prirodni vođe tranzicije, dok se uloga države, zajednice i demokratije potiskuje na margine.
Kako ističu istraživači poput Müllera (2024) i Vaughana (2023), takvo “storytelling” ne samo da dominira korporativnim izvještajima, već i prožima samu strategiju EU-a o dvostrukoj tranziciji.
Održivi razvoj se pretvara u korporativni brend, a Big Tech u kulturnog hegemona kapitalizma 21. vijeka.
Tamna strana zelenih oblaka
Dok Big Tech gradi svoj imidž “zelenih inovatora”, realni ekološki bilans njihovih aktivnosti izgleda mnogo složenije.
Prema podacima UNCTAD-a (2024), potrošnja električne energije velikih cloud operatera porasla je za 150% između 2018. i 2022. godine.
Amazonova potrošnja skočila je za čak 176%, dok je potrošnja vode za hlađenje datacentara u istom periodu porasla za 34% kod Microsofta i 22% kod Googlea.
Iako kompanije tvrde da koriste obnovljive izvore energije, njihova eksplozivna potražnja za električnom energijom ograničava mogućnosti dekarbonizacije drugih sektora poput transporta i grijanja.
Uprkos tome, Big Tech ove infrastrukturne izazove pretvara u poslovne prilike.
Kako pokazuje Weko (2024), energetska tranzicija postaje novo tržište za primjenu AI sistema za upravljanje energijom — područje kojim upravo ove kompanije dominiraju, jer posjeduju i digitalne tehnologije i podatkovne infrastrukture potrebne za njihovu primjenu.
Na taj način, zelena tranzicija se pretvara u profitabilni algoritam, a “ekološka rješenja” postaju roba kojom se trguje.
Ekologija kao monopol nad znanjem
Autorke nude dublji teorijski okvir: Big Tech ne samo da prodaje digitalne servise, već prisvaja znanje o planeti.
Njihovi AI sistemi, satelitske slike i baze podataka o energiji, vodi i klimi omogućavaju im da posjeduju sistemsku sliku Zemlje koju niko drugi nema.
To znanje se zatim zaključava iza vlasničkih algoritama i cloud platformi — čime se stvaraju novi oblici intelektualnih monopola.
Države, naučne institucije i firme postaju zavisne od komercijalnih digitalnih okvira koji određuju kako se prikupljaju, analiziraju i interpretiraju podaci o prirodi.
Zelena tranzicija, tvrde Rikap i Weko, time postaje orijentisana prema interesima digitalnog kapitala – a ne prema zajedničkom dobru.
Big Tech nije samo „alat“ tranzicije; on je njena ideološka i infrastrukturna osovina.
Nova ekologija moći
Rad završava pozivom da se preispita ko zapravo vodi zelenu transformaciju.
Ako su tehnologije i podaci neophodni za održivost, ko postavlja pravila igre?
Autorke upozoravaju da “digitalna priroda” – u kojoj se ekosistemi pretvaraju u podatke, a održivost u softversku uslugu – može postati nova forma digitalnog kolonijalizma.
U tom svijetu, zelena tranzicija se odvija ne između ljudi i planeta, nego između servera, kompanija i algoritama.
Kao i svaka infrastruktura moći, i ovi oblaci imaju svoje granice, centre i periferije.
A pitanje koje ostaje otvoreno glasi:
možemo li zamisliti održivu budućnost izvan Big Tech oblaka?
Izvor:
Cecilia Rikap & Silvia Weko (2025). A green transition orchestrated from Big Tech clouds? Globalizations.
https://doi.org/10.1080/14747731.2025.2548716
