Osnovna obilježja klimatskih prilika u Bosni i Hercegovini, poslednjih godina mogu se okarakterisati kao nepovoljnija u odnosu na višegodišnje prosjeke.
Naime, u desetogodišnjem periodu samo dvije godine bile su sa prosječnim klimatskim parametrima, dok su ostale godine bile karakteristične po ekstremnim pojavama (jake suše, olujni vjetrovi, grad, mraz, poplave i slično). U petogodišnjem periodu samo jedna godina je bila prosječna po klimatskim uslovima, dok su dvije godine bile poplavne, tri godine sušne, dvije godine zabilježen je kasni mraz i dvije godine olujno nevrijeme. Ako se mjesečne varijacije svedu na godišnje mjesečne prosjeke za čitavu BiH, zaključak je da se prosječna mjesečna temperatura povećava. Padavine se značajno smanjuju i u zadnjim godinama se kreću oko 1.000 l/m2. Iako je interval opservacije kratak, očito je da se i u kratkom periodu dešavaju značajne varijacije klime, sa opštom tendencijom da prosječna temperatura raste, a da se prosječne padavine smanjuju.
Skorašnje projekcije promjene klime za prostor BiH (Trbić i sar. 2021) ukazuju na to da klimatske promjene u narednim godinama mogu imati ozbiljan uticaj na problem suše i deficita vode, što može imati direktne posledice po poljoprivredni sektor u Bosni i Hercegovini, posebno za proizvodnju voća. Povećanje u broju ljetnjih dana, uz opšte povećanje temperatura, usloviće veće potrebe za vodom i navodnjavanjem u toplijem periodu godine. S obzirom da scenario predviđa smanjenje padavina, posebno u ljetnjem periodu, biće potrebno da u potpunosti planiraju zalihe i potrebe za vodom, kako bi se obezbedilo adekvatno navodnjavanje (Trbić i sar. 2021).
Nove tehnologije u poljoprivredi
Sa stanovišta uvođenja novih proizvodnih tehnologija s ciljem povećanja produktivnosti u proizvodnji evidetiran je problem da je produktivnost u proizvodnji mnogih osnovnih poljoprivrednih proizvoda u BiH, mjerena prinosom po jedinici površine, niža nego u većini zemalja/teritorija u regionu. Na nivo prinosa u velikoj mjeri utiču klimatski faktori, tako da prirodne katastrofe kao što su suša, grad, poplave ili prekomjerne padavine smanjuju prinos i zapreminu proizvodnje, što onda utiče na BDP poljoprivrede. Zbog klimatskih promjena takvi negativni događaji postaju sve češći. Budući da se većina farmi bavi proizvodnjom na poluintenzivan način, njihova sposobnost da sprečavanje neželjenih događaja je mala. BiH mora forsirati tehnologiju otpornu na klimatske promjene (Martinovska, Stojcheska i sar, 2021). Povećanje produktivnosti ograničava visok udio malih i neefikasnih farmi, neodgovarajuće i zastarjele tehnologije i vještine, nepovoljna starosna struktura proizvođača, ograničen pristup finansijama i integraciji u evropske lance vijednosti, te slab pristup tržištu (EU4AGRI). Takva niska konkurentnost domaćih proizvođača upućuje pojedine prerađivače da svoju industrijsku proizvodnju baziraju na uvozu sirovina, čime utiču na odustajanje malih proizvođača od daljeg bavljenja poljoprivredom i migraciju seoskog stanovništva.
Digitalni alati i tehnologija
Sa stanovišta uvođenja digitalnih alata i tehnologija u proces primarne poljoprivredne proizvodnje i preradu poljoprivrednih proizvoda mogu se izdvojiti koncepti Poljoprivredne automatizacije, Precizne poljoprivrede (Precise Agriculture), Sistema za olakšano donošenje odluka (Decision-Aid System) i Sistema ranog Upozoravanja (Early-Warning System). Predložena riješenja omogućavaju prikupljanje podataka iz parcela u realnom vremenu, njihovu obradu i korištenje dobijenih rezulatata u cilju racionalizacije proizvodnje i postizanja višeg kvaliteta dobijenog proizvoda. U današnje vrijeme, kada su informacione i komunikacione tehnologije ušle u gotovo sve sfere ljudskog života, uključujući i poljoprivredu, logično je da se za potrebe prikupljanja, obrade i skladištenja podataka koriste hardverska i softverska rješenja (Vaško i sar., 2020). Korišćenje digitalnih tehnologija u poljoprivredi poprima sve veći značaj. Taj značaj će rasti i vrlo brzo stručnjaci koji ne budu ovladali ovim tehnologijama i koji ove alate ne budi koristili u svakidašnjem radu neće moći zadovoljiti potreban nivo stručnih usluga, a farmeri koje oni savjetuju neće biti konkurentni na tržištu. Iako je za praćenje ovih trendova voćarske proizvodnje, osim pristupa novim tehnologijama, neophodan i visok stepen ulaganja, dosadašnje iskustvo pokazuje da je to jedini ispravan modalitet daljeg razvoja i podizanja nivoa konkurentnosti (Cvetković i Pašalić, 2020).
Probleme u ovom segmentu možemo posmatrati kroz nekoliko segmenata:
- Nepovoljna obrazovna i starosna struktura poljoprivrednih proizvođača u BiH,
- Poljoprivrednici trenutno imaju teškoću da dođu do informacija o efikasnosti, cijeni koštanja nabavke i održavanja savremenih sistema,
- Nedostaje aktivna tehnička podrška na terenu u pogledu korištenja uređaja i opreme i njenog održavanja,
- Dostupna komercijalna riješenja uređaja i softvera su relativno skupa za domaće prilike, dok istovremeno poljoprivredni proizvođači nisu dovoljno sigurni u njihovu efikasnost i isplativost,
- Inovacije u ovom sektoru su veoma dinamične što pred farmere nameće potrebu stalne edukacije i dodatnog investiranja u noviju i savremeniju opremu.
Zaštita i unapređenja zdravlja biljaka
Sa stanovišta zaštite i unapređenja zdravlja biljaka Evropska unija je usvojila strategiju da do 2030. godine smanji upotrebu pesticida za 50% (The new common agricultural policy: 2023-27, decembar 2021.) Smanjenje upotrebe pesticida treba da se postigne racionalnijom upotrebom pesticida i korišćenjem nepesticidnih mjera. Standardizovana proizvodnja (integralna, organska, proizvodi sa oznakama) i upotreba bioloških sredstava za zaštitu biljaka su ključni elementi koji treba da doprinesu ovom cilju. Standardizovana proizvodnja je moguća uz upotrebu savremenih alata koji olakšavaju praćenje i kontrolu najznačajnijih biljnih patogena.
U tom smislu, osim meteoroloških stanica kao jednog od standardnih elemenata u praćenju dinamike razvoja patogena, danas se sve više u proizvodnju uvode sofisticirane kamere, koje mogu da prate dinamiku razvoja biljke i pojave štetočine u voćnjacima i vinogradima. Ovakav pristup omogućava proizvodnju sa minimalnim brojem tretmana i proizvodnju plodova visoke vrijednosti.
Poslednjih godina u zaštiti biljaka prisutna je upotreba dronova za tretmane raznim vrstama pesticida. Dronovi su precizniji u aplikaciji i ne angažuju veliki obim mehanizacije u primjeni. Velika prednost je da se mogu primjeniti i u nepovoljnim uslovima (neposredno nakon kiše) i na ograničenom (ciljanom) delu parcele. Upotrebom dronova smanjen je broj prolazaka mehanizacije u voćnjaku ili vinogradu i zemljište nije ugaženo.
Sa druge strane, sektor proizvodljnje bioloških sredstava za zaštitu je jedan od najbrže rastućih sektora u poljoprivredi sa godišnjim rastom obima prometa od oko 20%. Razvojem kapaciteta proizvodnje biološkog sredstva na bazi entomopatogenih nematoda i stvaranjem mogućnosti za primjenu u eksperimentalne svrhe stvoriće se preduslovi za njihovu masovniju primjenu u poljoprivrednoj proizvodnji. Entomopatogene nematode se koriste za subijanje štetnih insekata, prije svega zemljišnih stadijuma. Nisu štetene za ljudsko zdravlje i druge kičmenjake. Imaju veoma nizak potencijalni efekat na neciljane organizme. U većini zemalja EU, izuzeti su od registracije.
Unapređenja tržišne konkurentnosti, uvođenja novih sistema uzgoja i novih proizvoda
Sa stanovišta unapređenja tržišne konkurentnosti, uvođenja novih sistema uzgoja i novih proizvoda – Prema Strategiji razvoja poljoprivrede i ruralnih područja RS 2021-2027 prosječan petogodišnji doprinos voćarstva i vinogradarstva bruto dodanoj vrijednosti poljoprivrede u analiziranom periodu bio je 9%. Postoje različiti izvori podataka o površini poljoprivrednog zemljišta u RS. Jedan od relevantnijih je Nacrt izmjena i dopuna Prostornog plana Republike Srpske do 2025. godine (Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS i Urbanistički zavod Republike Srpske) prema kome voćnjaci zauzimaju površinu od 52.191 ha a vinogradi 314 ha.
Voćarska proizvodnja u Bosni i Hercegovini ima karakter tradicionalne sa veoma malim učešćem inovacija koje je mogu značajnije unaprijediti. Vinogradarska proizvodnja u RS je uglavnom locirana u regiji Hercegovine, a u severozapadnoj RS tek poslednijih godina dobija na značaju. Osim tehnoloških inovacija kroz nove sisteme gajenja (uzgojni oblik/sorta/podloga) u voćarsko-vinogradarskoj proizvodnji, postoji opravdana potreba za novim riješenjima koja mogu rad u voćnjacima i vinogradima učiniti konkurentnijim.
U prilog gajenju vinove loze i proizvodnji vina u sjeverozapadnom dijelu BiH idu i novije projekcije klimatskih promjena koje u narednoj deceniji predviđaju stvaranje povoljnih uslova za gajenje vinove loze u ovom dijelu BiH (Trbić i sar. 2021).