Ruralna područja ne posmatramo kao problem, već kao rješenje
Kristina, za početak – možete li nam predstaviti suštinu RurALL projekta? Zašto je važan i po čemu je poseban?
Naravno. Projekat RurALL – punog naziva „Održive ruralne zajednice budućnosti: Novi integrisani model upravljanja za rješavanje depopulacije ruralnih područja“ – razvijen je kao odgovor na jedan od najozbiljnijih izazova današnjice u dunavskom regionu, a to je depopulacija ruralnih prostora.
Projekat je podržan kroz Interreg Danube Region Programme, koji okuplja partnere iz zemalja koje dijele Dunavsku strategiju i koje su, uprkos geografskim razlikama, suočene sa vrlo sličnim problemima: migracijom mladih, propadanjem infrastrukture, ekonomskom stagnacijom i nedostatkom institucionalnih kapaciteta za sistemski odgovor.
Kao konzorcijum, činimo 14 projektnih partnera i 7 pridruženih partnera iz čak 11 zemalja. Tu su lokalne samouprave, razvojne agencije, istraživačke institucije i nevladine organizacije. Naš cilj nije samo razmjena iskustava, već zajednički razvoj potpuno novog upravljačkog modela, koji se može prilagoditi i primjeniti u različitim lokalnim kontekstima.
RurALL se posebno oslanja na principe transnacionalne saradnje, jer vjerujemo da se najbolja rješenja rađaju kada ujedinimo znanje, iskustvo i lokalne realnosti iz različitih sredina. Na taj način, svaka zajednica uči – ne samo iz svojih grešaka i pokušaja – već i iz dobrih praksi drugih.
Kao temelj projekta pomenuli ste razvoj inovativnog modela upravljanja ruralnim područjima. Šta to konkretno podrazumijeva?
Naš inovativni model se ne bavi samo prostornim planiranjem ili administrativnim procedurama. On polazi od ideje da ruralna područja ne smiju biti posmatrana kao „teret“, već kao prostori budućnosti – nosioci održivosti, lokalne otpornosti i društvene kohezije.
Zato model koji razvijamo uključuje četiri ključna elementa:
- višesektorsku saradnju – povezivanje lokalne uprave, stručnjaka, privatnog sektora i građana;
- participativne procese odlučivanja;
- korišćenje podataka i digitalnih alata u upravljanju prostorom;
- i – što je možda najvažnije – aktivaciju zapuštenih i napuštenih objekata kao razvojnog resursa.
U tom kontekstu, naš model je inspirisan inicijativom New European Bauhaus, koju je Evropska komisija pokrenula kao pokušaj da se spoje tri vrijednosti: održivost, inkluzivnost i estetika. To znači da se prostor ne planira samo funkcionalno, već i kao mjesto koje je lijepo za život, koje odražava duh zajednice i otvara prostor za kreativnost, solidarnost i zelene inovacije.
Kako ste kroz projektne aktivnosti konkretizovali ovu viziju – šta je do sada urađeno?
Prvi ključni rezultat je bila izrada metodologije za testiranje inovativnog modela upravljanja. Ona služi kao vodič za sve projektne partnere, ali i za svaku lokalnu zajednicu koja želi da preuzme i primeni pristup koji razvijamo. Metodologija sadrži procedure za mapiranje objekata, uključivanje zajednice, analizu kapaciteta i donošenje odluka kroz dijalog.
Paralelno s tim, sproveli smo aktivnost mapiranja ruralnih područja, koja je obuhvatila identifikaciju napuštenih, ruiniranih i neiskorišćenih objekata. Kroz javne pozive, pozvali smo opštine da se uključe, i do danas smo mapirali 55 objekata – uglavnom u javnom vlasništvu, što dodatno otvara mogućnosti za njihovu prenamjenu.
Primjeri mapiranih objekata:
Koristićemo GIS tehnologije, kako bismo obezbijedili prostornu preciznost i mogućnost vizuelizacije. Važno je napomenuti da tu nije kraj – naši stručnjaci već rade na projekcijama za narednih 10 godina, razmatrajući moguće scenarije upotrebe i ekonomske održivosti obnove tih objekata.
U projektu naglašava se važnost angažovanja zajednice. Kako se ono realizuje i zašto je ključno?
Upravo zajednica je srce ovog projekta. Možemo razviti najnaprednije modele, ali ako ih ne razumiju, ne prepoznaju i ne usvoje ljudi koji žive u tim područjima – sve pada u vodu. Zato smo razvili Community Engagement Plan (CEP) – koji daje okvir, ali i konkretne alate za uključivanje građana u sve faze procesa.
Trenutno radimo na organizaciji niza radionica sa lokalnim stanovništvom. Njihova struktura je pažljivo osmišljena – uključuje grupne diskusije, participativno mapiranje, simulacije odlučivanja, kao i strukturisano glasanje o prioritetima. Angažovali smo i fasilitatora sa bogatim iskustvom u ruralnim sredinama, kako bismo osigurali kvalitet i autentičnost dijaloga.
Poseban segment posvećen je mlađim generacijama. Njihovo učešće obezbjeđujemo kroz onlajn anketu, koju finalizujemo ovih dana. Mladi ljudi često imaju svježu perspektivu, ali nemaju formalne kanale da je izraze – mi im nudimo upravo to.
Skorije ste učestvovali na sastanku konzorcijuma u Bystřici, u Češkoj Republici. Kakva su vaša iskustva sa tog događaja i šta je bila suština rada tokom tih nekoliko dana?
Boravak u Bystřici bio je više od redovnog radnog sastanka – to je bio trenutak sinergije, učenja i zajedničkog otkrivanja potencijala ruralnog naslijeđa. Na jednom mestu, okupili smo kolege iz 11 zemalja, partnere koji svi dolaze iz konteksta koji na različite načine trpe posljedice ruralne depopulacije, ali ujedno i poseduju resurse, energiju i ideje kako da se ta slika promijeni.
Sama Bystřice je odličan primjer grada koji aktivno traži načine da revitalizuje prostor kroz partnerstva, dijalog sa zajednicom i povezivanje sa evropskim inicijativama poput New European Bauhaus – inicijative koja povezuje održivost, inkluzivnost i kulturološki identitet u oblikovanju prostora. Tokom sastanka smo aktivno diskutovali o primjeni NEB principa u našem projektu, sa fokusom na otvaranje starih zgrada za nove funkcije zajednice – obrazovne, kulturne, poslovne.
Prvog dana radili smo na temama angažovanja zajednice i ažuriranja mapiranja objekata. Učesnici iz različitih zemalja su podijelili metode i izazove u radu na terenu, kao i pristupe kako doći do tačnih podataka i istovremeno uključiti lokalno stanovništvo.
Jedna od meni posebno dragih sesija bila je ona u kojoj smo razmatrali različite vizije prenamjene objekata – neki partneri već razvijaju društvene centre, drugi coworking prostore, a neki turističke tačke. I svi imaju isti cilj: zadržati ljude i vratiti život ruralnim zajednicama.
Drugog dana fokus je bio na razvoju poslovnih modela za revitalizaciju objekata – jer bez održivog ekonomskog temelja, obnova nema dugoročnu budućnost. Kolege iz Bugarske (BICC Sandanski) predstavile su konkretne modele finansiranja kroz kombinaciju javnog i privatnog sektora, što je otvorilo diskusiju o mogućnostima u našim zemljama.
Takođe smo radili na razradi multi-stakeholder governance modela, sa fokusom na uloge različitih aktera – od lokalne uprave do građana i malih biznisa. Ono što je meni posebno značajno jeste da svi učimo jedni od drugih, da razlike u sistemima postaju prednost kroz razmjenu znanja.
Naravno, veliki značaj su imali i obilasci terena – pilot područje, stara pivara Benešov i dvorac Konopiště nisu samo kulturne atrakcije, već potencijalni prostori za inovacije i novu ekonomiju baziranu na naslijeđu i zajednici.
Završnog dana, kroz bilateralne konsultacije i sastanak upravnog odbora, napravili smo konkretne dogovore o narednim koracima – od razvoja anketa, preko strukture radionica do definisanja potencijalnih pilot projekata.
Mogu reći da smo svi otišli iz Bystřice jako umorni ali obogaćeni – ne samo novim idejama, već i osjećajem da pripadamo evropskoj zajednici ljudi koji vjeruju da su ruralna područja vrijedna života, ulaganja i kreativnog razvoja.
Kakvi su sljedeći koraci i šta zajednice mogu očekivati u narednom periodu?
U narednim mjesecima, nakon što obradimo rezultate ankete i sprovedemo radionice sa lokalnim stanovništvom, ulazimo u ključnu fazu projekta – razvoj konkretnih rješenja koja će proizaći iz glasova zajednice. Na osnovu prikupljenih ideja, planiramo da osmislimo 20 koncepata prenamjene objekata, od kojih će 3 biti razrađena kao pilot projekti, sa jasnim planovima koji će uključivati funkcionalnu obnovu, dugoročnu održivost i društvenu vrijednost.
Ono što posebno želimo da istaknemo jeste da ova rješenja neće biti fokusirana samo na obnovu fizičkog prostora – već i na osmišljavanje načina na koje se ti prostori mogu koristiti u skladu sa savremenim potrebama, ali bez narušavanja prirodne ravnoteže.
Naime, sela već vijekovima imaju ključnu ulogu u obezbjeđivanju hrane i resursa, ali u savremenom kontekstu klimatskih promjena i pritisaka na životnu sredinu, ta uloga dobija i novu dimenziju: da postanu čuvari prostora, biodiverziteta i zdravih ekosistema.
Zato ćemo kroz ovaj projekat raditi na razvoju modela koji ne podrazumijevaju invazivne intervencije, već promovišu odgovorno korištenje resursa, prenamjenu postojećih struktura i prilagodljive prostore koji mogu služiti različitim potrebama zajednice, a da pri tom ne zagađuju, ne prekomjerno eksploatišu, i ne narušavaju prirodni ambijent.
Ti prostori mogu postati mjesta za okupljanje, razmjenu znanja, lokalne inicijative, zanatsku i kreativnu proizvodnju, ili jednostavno – mreže podrške i solidarnosti u zajednici. Njihova svrha će se oblikovati u dijalogu sa ljudima koji tu žive, ali uvijek sa zajedničkom misijom – da se prostor oživi, a priroda sačuva.
