Prema publikaciji “Lokalne i globalne strategije vinogradarstva i proizvodnje vina u Republici Srpskoj”, autora Tatjane Jovanović-Cvetković i Dragutina Mijatovića, istorija vinogradarstva na teritoriji Republike Srpske ima duboke korene, a posebno je izražena u regionu Hercegovine. Svaki vinograd predstavlja jedinstvenu kombinaciju klime, topografije i zemljišta, koja daje grožđu specifične karakteristike. Tako vinogradarstvo i proizvodnja vina ne predstavljaju samo poljoprivrednu aktivnost, već i kulturnu, geografsku i istorijsku baštinu.
Vinogradarstvo u Hercegovini
Vinogradarstvo u Hercegovini ima dugu tradiciju koja traje najmanje 2.200 godina. Vekovima unazad, Feničani i Grci doneli su kulturu uzgajanja vinove loze na jadransku obalu i ostrva, a ta kultura se dalje širila kroz regiju. Prema arheološkim nalazima, poput korfirskih amfora iz 7. veka pre nove ere pronađenih kod Trebinja, potvrđeno je da su lokalna plemena, poput Liburna, Ardiјejaca i Daorsa, već poznavala uzgoj vinove loze i proizvodnju vina. Rimski car Probus, koji je vladao od 276. do 282. godine, značajno je doprineo obnovi vinogradarstva u regionu, koje je pre toga bilo gotovo iskorenjeno odlukom cara Domicijana da zabrani uzgoj vinove loze u rimskim provincijama.
Vina iz hercegovačkog kraja, posebno iz Trebinja i Popovog polja, bila su poznata još u doba Rimske imperije. Rimski carevi su čak donosili zabrane na uzgoj vinove loze u ovim krajevima, kako bi ograničili konkurenciju. Međutim, upravo za vreme cara Probusa dolazi do ponovne revitalizacije vinogradarstva na Balkanu, a Hercegovina postaje jedno od značajnih vinogradarskih područja.
Vinogradarstvo u sjevernim delovima Republike Srpske
Za razliku od Hercegovine, vinogradarstvo u sjevernim delovima Republike Srpske i Bosne nije imalo tako dugu i uspešnu tradiciju, ali postoje značajni istorijski zapisi o vinogradarstvu u ovom delu. Na primer, u vakufnami Sofi Muhamed-paše iz 1555. godine, zabeležen je vinograd u Banjoj Luci, dok je Ferhat-paša 1587. godine pominjao vinograd od pet dunuma ispod pećine, takođe u Banjoj Luci.
Osmanlijska vlast je, međutim, donela značajnu stagnaciju u vinogradarstvu širom Bosne. Islamizacija stanovništva i smanjena potrošnja alkohola, kao i nestanak hrišćanskog stanovništva koje je tradicionalno gajilo vinovu lozu i konzumiralo vino, doveli su do opadanja vinogradarstva u mnogim delovima zemlje. Iako je vinogradarstvo u Hercegovini preživelo, u Bosni se uzgoj vinove loze zamenio uzgojem šljive, od koje se proizvodila rakija.
Austrougarski period i razvoj vinogradarstva
Dolaskom Austrougarske na vlast u Bosni i Hercegovini krajem 19. veka, vinogradarstvo je ponovo dobilo na značaju, naročito u Hercegovini. Austrougarska vlast je prepoznala potencijal ovog područja i osnovala brojne voćarsko-vinogradarske stanice koje su imale za cilj unapređenje poljoprivredne proizvodnje. Godine 1894, u Lastvi kod Trebinja, osnovana je jedna od najpoznatijih vinogradarskih stanica, gde su podignuti Carski vinogradi i izgrađen podrum za proizvodnju čuvene žilavke, koja je izvožena na dvor u Beču. Stanica u Lastvi je obuhvatala površinu od 38,4 hektara, od čega je vinograd imao 29,1 hektara. Ove stanice su, osim proizvodnje, imale i edukativni karakter jer su obučavale mlade poljoprivrednike u modernim tehnikama uzgoja vinove loze i proizvodnje vina.
U isto vreme, voćarsko-vinogradarska stanica u Derventi obuhvatala je površinu od 63,3 hektara, gde su gajene evropske sorte vinove loze. Ove stanice su, osim vinogradarstva, takođe testirale sorte voća i drugih poljoprivrednih kultura, a imale su i ulogu u edukaciji lokalnih proizvođača i istraživanju najboljih sorti koje mogu uspevati na ovom području.
Izazovi i potencijali
Osim bogate istorije, vinogradarstvo u Republici Srpskoj suočava se sa brojnim izazovima, posebno u pogledu modernizacije opreme i tehnologije za proizvodnju vina. Visoke cene opreme i nedostatak stručnog kadra često su prepreka malim proizvođačima da proizvode visokokvalitetna vina. Međutim, obnovom vinograda i povećanjem investicija u ovaj sektor, vinogradarstvo ima veliki potencijal da postane jedan od značajnih ekonomskih sektora u Republici Srpskoj, posebno kroz rejonizaciju proizvodnje, zaštitu geografskog porekla vina i promociju vina na domaćem i inostranom tržištu.
Za više informacija o istoriji i strategijama razvoja vinogradarstva, kao i o važnim istorijskim podacima vezanim za ovu granu, preporučujemo da pročitate publikaciju “Lokalne i globalne strategije vinogradarstva i proizvodnje vina u Republici Srpskoj”, autora Tatjane Jovanović-Cvetković i Dragutina Mijatovića.