Nova pravila za staru zemlju: kako se mijenja evropska poljoprivreda politika (i zašto bi nas to trebalo zanimati)
Evropska poljoprivreda se mijenja. Tiho, ali temeljito. Bez velikih reklama i bez udarnih naslova, nova Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) za period 2023–2027 postavlja sasvim nova pitanja – i traži odgovore koji nadilaze plug i traktor. Jer ono što je počelo kao subvencioni mehanizam za prehrambenu sigurnost sada se transformiše u političku platformu za očuvanje prirode, jačanje ruralnih zajednica i odgovor na klimatske promjene.
Ali da krenemo redom.
Više od subvencija: ZPP kao ogledalo evropskih vrijednosti
ZPP više nije samo priča o tome koliko novca će dobiti farmeri. To je danas najvažniji instrument Evropske unije za upravljanje ruralnim prostorima – a riječ „upravljanje“ ovdje podrazumijeva mnogo više od administracije. Radi se o pokušaju da se kroz pametnu raspodjelu gotovo trećine ukupnog EU budžeta odgovori na ključna pitanja: Kako proizvoditi hranu a ne uništavati zemljište? Kako podržati mlade farmere? Kako pomiriti agroekonomiju sa zaštitom prirode?
Odgovor nije jednostavan, ali ima strukturu.
Novi ugovor s društvom: „Zeleni ambicioznije, ali pravednije“
ZPP 2023–2027 temelji se na novom pristupu – svaka država članica više ne mora slijepo primjenjivati pravila iz Brisela, već kreira nacionalni strateški plan, usklađen s devet zajedničkih ciljeva. Dakle, fleksibilnost da, ali pod jasnim evropskim očekivanjima: manje pesticida, više ekoshema, manje emisija, više biodiverziteta.
Zvuči apstraktno, ali to znači da, recimo, u Hrvatskoj, Sloveniji ili Rumuniji, farmer koji odluči ostaviti traku neobrađene zemlje uz parcelu za oprašivače – može dobiti finansijsku podršku kroz ekoshemu. Ako se odluči na preciznu poljoprivredu koja štedi vodu i đubriva – takođe.
To više nije pomoć iz samilosti, već nagrada za javno dobro koje proizlazi iz svjesnog načina uzgoja.
A gdje je tu mali proizvođač?
Jedna od ključnih novina jeste usmjerenost na pravedniju raspodjelu sredstava. Mali i srednji farmeri više nisu samo statistički višak – kroz redistributivne uplate, ograničenje podrške velikim gazdinstvima i podsticaje za mlade, ZPP pokušava preokrenuti trend nestajanja porodičnih farmi. Jer, bez njih, evropsko selo ostaje samo pejzaž za turističku razglednicu.
ZPP sada po prvi put ozbiljno računa i na ulogu žena u ruralnom razvoju, digitalizaciju farmi, društvene inovacije, pa čak i uvođenje lokalne hrane u javne ustanove.
Iza briselske birokratije: zašto je ovo važno i nama?
Ako vam se sve ovo i dalje čini daleko – sjetite se da se pravila ZPP-a primjenjuju i na one koji žele postati dio EU, pa tako i na zapadni Balkan. Prilagođavanje ovim pravilima nije samo formalnost. To je dugoročno usmjeravanje naše poljoprivrede prema održivosti, transparentnosti i boljoj integraciji u evropsko tržište. U prevodu: ko se ne uklopi, neće opstati.
Poljoprivreda sutrašnjice: laboratorij održivosti
Kroz novu ZPP politiku, Evropska unija testira mogući model održive budućnosti – ne samo za farme, već i za cijelo društvo. Tu se susreću tehnologija i tradicija, klimatska odgovornost i ekonomska realnost, lokalni identitet i globalni izazovi.
ZPP 2023–2027 nije savršena, ali jeste ambiciozna. A u vremenu kada su promjene klimatskih, ekonomskih i društvenih tokova sve brže, možda je upravo ta ambicija ono što joj daje najviše smisla.
